Put u Kelso (1) - IDEJA
(strašno! ludo?! ne vjerujem!)
Naše škatuljice (dyana i dak) su živa bića! Reagiraju, pate se i žaluju s nama! Sigurno su, da motori to mogu, pali u nesvijest kada smo im nježno priopćili kako će se voziti čak do sjevera Europe i britanskog otoka. Do Škotske!
Ipak, BRUM (dak) i BEBICA (dyana), nisu zamukli od iznenađenja, nego su brundali od sreće. U 22. odnosno 28 godina života, nisu vidjeli puno svijeta, a sad im je veselo društvo, Hegel, Šljusak, Deno, Old Cat Tom i Sikkhy priredilo iznenađenje života.
Okvarcali ih kod majstora Vlade Karešina i sinova, ugladili im motore i brundanje dvaju cilindara. Sikkhy je to sve oprezno predložio svom kumu Denisu, ovaj je pao u nesvijest, Hegel je zagrizao ne znajući što mu se sprema, Šljusak čak nudio novac da upadne u BEBICU, a Tom od dudostraha (strah od žene Dude) nije dotičnoj niti rekao da ide u Škotsku. Do 48 sati prije polaska! Ekipa za svjetski susret, i to onaj 16. po redu, 2cv vozila, u gradiću Kelso u Škotskoj, bila je spremna. Oklade su padale sa svih strana! Boža Veliki Rektor mirno i sigurno je izrekao ludu tvrdnju:'' ako se vi vratite, ja obećavam janjca…!''. Oklade su bile vrlo nepovoljne, pogotovo nakon odlaska iz Slavonskog Broda, kada je za nama ostala velika masna mrlja ( bio je to benzin, kako smo kasnije grubo saznali).
PUT
(do prvog kvara ili ''…tko je Postojnu vidio, a u špilju ušao nije…'')
Zagrebačka ekipa CITROENKLUBA HRVATSKE, lijepo nas je dočekala, donijeli gajbu pivice i nevjericu u dubini zjenice (''…zar oni stvarno to misle…nemoguće…ma dajte…!''). Još kad su čuli put!?! (Sjevernom Italijom preko Milana i Torina do Alpa, preko Alpa do Briancona u francuski grad Gap, pa prema Lyonu i onda okrenuti do Normandije. Normandija-Cales. Nećemo plivati nego trajektom do Dovera, pa još 850 kilometara na sjever do Kelsa). Zadnja pivica i lagano do granice. Naši su se policajci i carinici živi čudili i podsvjesno naslađivali! Šengenski čuvari Europe na slovenskoj strani otvoreno su se smijali, a mi smo malo gutali knedle jer je netom prije Dak pokazao kako mu se baš i ne da preko Europe. Kašljucnuo je čudno, jednom se ugasio, ali i krenuo dalje. Nismo niti znali da je na redu noć strave kroz Sloveniju.
Na prvom većem usponu, moj Dak otvoreno je pokazao kako neće, eto baš neće. Jedva do prvog stajališta, pa do slijedeće pumpe, kada Hegel mudro zaključuje kako nešto nije u redu! Je… ti mudrosti starog kontinenta. Hegel odlučuje kako je potrebno ''preštelati'' ventile (benzinska fleka se i dalje vidi ispod auta).
Okretno 'štelanje' radi sa sjekirom, jer, uvjeren u kvalitetu BRUMA i BEBICE, drugi alat nije niti ponio. Štelanje gotovo, uz balkansko čašćenje etnografskim vrijednostima majke, oca i 'familije'. 'Štelanje' nije pomoglo i guranje daka unatrag po auto cesti gotovo pola kilometra. Naša majstorska ekipa uočava napokon benzinsku mrlju i pronalazi kvar-napuklo crijevo za gorivo ispod lijevog zadnjeg točka. Oralna koreografija obiteljskog stabla nastavlja se.
Kvar ipak uspješno otklonjen i dak je pojurio kao ''Batmobil''. Sve do Postojnske špilje kada je Dyana (BEBICA), odlučila solidarno s BRUMOM (Dak), izgubiti dah u vožnji. Dijagnozu o pucanju nosača propelera za hlađenje popratile su inovacije u spominjanju bližeg i daljnjeg obiteljskog stabla (sve do Adama). Ovo je ipak težak kvar koji je prijetio raspadom ekipe i katastrofom na putu (povratak?). Ipak jutro je pametnije. Idemo spavati u autima. Završava prvi dan pustolovine, a mi odmakli 240 kilometara od dragog nam Slavonskog Broda. E je.. ga!
JUTRO:
Novi je dan! Drugi. Puni sumnje i očaja odlazimo u malu Postojnu tražiti dio za automobil star 28 godina. Hrabro smo se predstavili AMZ (Auto moto Zveza) Slovenije i puni nade čekali da Darko nazove Željka koji je nekada imao Spačeka. Željko, ventilator u rukama, 40 eura! Sretni k'o mala djeca! Put se nastavlja! Trst je naš!
|
KOMENTARI i REAKCIJE ČITATELJA (do sada: 0)
|
|
|
|
