Put u Kelso (6) - KAMP
(...iliti kako od vojvodine ograde napraviti ugodnu vatricu i roštilj...)
U tom mnoštvu ludih auta ponosno su se kočoperila dvije hrvatske perjanice, Dyana i Dak, Bebica i Broom. I ponosno su znale kako su do ovog mjesta prošle 2640 kilometara. Najviše od svih sudionika susreta. I nisu se bunili! Zadovoljno su preli smješteni pod veliku krošnju starog engleskog hrasta koji je, po veličini zaključujem, na tom mjestu od pamtivijeka. Prijava, formulari i smještaj brzo su završili. No, s našim logorom, jednim manjim i jednim većim šatorom išlo je malo teže. Ipak je prošlo dvadeset i više godina od kada se pisac ovih redova bavio podizanjem šatora. Ipak, i to se uspješno završilo i polako smo se uputili prema ogromnom, središnjem šatoru gdje će biti ceremonija svečanog otvaranja.
A na njoj su govorili domaćin, Duke of Roxburgha, gradonačelnica i naravno organizatori. Legenda 2cv pokreta u Velikoj Britaniji, Steven Hill i službeno je party proglasio otvorenim. Himnu ''Scotland the Brave'' zasvirao je Gajdaški orekstar grada Kelso, a DJ Moo s BBC-a napravio je pravi after party ugođaj. Naravno, potrošili smo i dosta ''kelsića'', službenog novca susreta, na dobroga pivkana. Negdje oko pola dva polako smo kroz kamp pokušavali naći mjesto našeg, brodskog logora. Stuštili smo se od umora u šatore i auta (ja sam spavao u autu), zatvorili okice...i iskusili stravu škotskih noći u srpnju. Temperatura se tu noć spustila na nulu, a kiša je neumoljivo padala. ''Bože, kad će jutro?!''-tresući se mislio sam na toplinu Broda u srpnju.
Iduće jutro prva stvar je bila kupovina... i to vreća za spavanje koje su mogle podnijeti temperaturu i do -18 po Celzijusu.
Nakon kupovine povest ću vas na pravi engleski doručak u njihovim čuvenim tea room i dining roomovima. Dakle doručak je doista raznovrstan: jaja na tostu, jaja bez tosta, jaja na tanjuru, jaja na tanjuru s još nečim i nečim ružnim, jaja s prethodnim, ali s nečim ružnim i crnim. Ipak hrabro smo se stuštili na škotsku klopu, a potom otišli u supermarket kako bi pojeli fini sendvič u našoj organizaciji. Inače glavna atrakcija dana za nas, svakoga dana, jest prva jutarnja kava. Prva jutarnja kava u jedinom hotelu u Kelsu značila je WC dostojan čovjeka, jer oni u kampu bili su dostojni čovjeka koji je deset godina živio s vukovima. Moram reći da mi je od ovoga puta mjesecima ostala čudnovata navika. Naime, po povratku kući uglavnom bi cijeli dan protekao u stanu a da ne bi morao obaviti veliki nuždu (sranje, kako bi rekli u Slavoniji). Međutim čim bi ušao u hotel ili kafić, sranje je bila redovita pojava. I guzica mi je dakle povukla uspomene s puta..
Prvi dan u kampu prošao je s manjim trzavicama u ekipi. Valjda je to bio ispušni ventil nakon dugoga i napornoga puta. No prošao je i u delicijama dostojnim najvećih majstora kuhinje. Prvi je u kuhinji bio dežuran Hegel, a ja sam gulio krumpir i luk, te pravio salatu. Naravno da smo bili jedini u kampu koji nisu ponijeli odložak za vatru, pa si je Duke of Roxburgha vjerojatno još danima poslije kidao kosu nad crnom, masnom i slasnom mrljom usred njegovoga predivnog travnjaka njegovanog generacijama Roxburčića. I nadam se da se nije neko vrijeme naslanjao na drvenu ogradu, jer su mudri Hegel i Šljusak dobar dio naložili kao triješće za brikete, koje smo ipak ponijeli. Ali barem smo imali kocke za potpalu po najvećim eko standardima svijeta. Dakle dok se sve krčkalo malo sam procunjao po logoru i sišao do obala rijeke Tweed koja je prpošno tekla kroz Vojvodino imanje. Tu vam je ribolov zabranjen, jer jedini prava na kapitalce ima strastveni ribič Duke osobno.
Večer je naravno ponovno završila pod velikim šatorom gdje nas je domaći rock band uspio natjerati da otplešemo par plesnih koraka. U pola dva oglasio se oderani jarac (škotske gajde) koje su označile i kraj tuluma te naš uzmak prema croatia logoru. Nakon dulje vremena ponovno spavam kao čovjek...
Barem dok se nije javio onaj isi jarac je.'. mu ja, već što to bilo!
Ranih sedam i 15 u dvorcu Roxburgh obznanjuje gajdaš, jmjm!
No što je, tu je!
Redovita procedura: umivanje, grad, sranje, kava, doručak, kupovina za središnji dio dana...nešto kao ruča i večera zajedno!
No ovaj dan iskoristili smo i za neke druge stvari. Moj kum i suvozač Denis i ja prošetali smo gradskim trgovinama i pokupovali nešto suvenira, a zavukli smo se i u sajam starih stvari te tu isčeprkali koje kakve sitnice za sebe i druge nam drage.
Dok se u hrvatskom campu pila poslijepodnevna kava u režiji Hegela, Kum i Ja iskoristili smo priliku prošetati kampom i napraviti pokoji video zapis neobičnih 2cv vozila i ljudi.
Tako nam je Bimbo iz Njemačke rado pozirao i pokazao svoga Haša (Hy) koji je star 30 godina i prošao je 250.000 kilometara Europom. Ovaj tri i pol tone težak auto na krovu nosi još jedno povišenje u obliku odrezanog vrha daka. Tu je spavaonica za Bimbinu kćer koja je sve do nedavno obavezno krstarila s njim. U Škotskoj je sam jer se kćer ozbiljno razboljela i na liječenju je. Bimbu svi uvažavaju i cijene. On, recimo, ima svoje susrete. Jednom godišnje otvori vrata svog dvorišta u Njemačkoj i tko uđe i smjesti se, sudjeluje na susretu.
U kampu smo se upoznali i sa simpatičnim Nizozemcem Arijanom i njegovoj obitelji. On je ponosni vlasnik Lomaxa procijenjenog na 40.000 Eura. To mu je drugi Lomax koji je napravio u životu. Za one koji tek uče o 2cv svijetu, riječ je o automobilu kojega sami sklapate, naručujući sve dijelove i obavezni 2cv motor. Uglavnom su to dvosjedi ili trosjedi koji podsjećaju na trkaće automobile 20-tih godina 20. stoljeća. Arijanov Lomax u s kojim se dovezao u Škotsku drugi je koji je napravio skupa s ocem. Crno je crvene boje i ima i treće sjedalo u kojem sjedio njegova dvo i pol godišnja kćer.
Ubrzo smo pronašli i kamp kojega možemo nazvati ''ex-yu''. Ovaj dio kampa činili su otac i sin iz Beograda čije je podrijetlo s Brača, pa i danas tamo imaju imanje. Zatim tu su dečki s B-92 koji sada rade na BBC-u. Simpatični par Makedonaca koji se živi nisu mogli načuditi kako su oni do Kelsa napravili 1500 kilometara manji put od nas. E da! Tu je onda i Gamba, te naša tadašnja predsjednica, Dolores.
Gamba je genijalac, velikan 2cv pokreta. Iz Sarajeva. Bio! Morao uteći u vrijeme rata! Od svojih! Ili njihovih! Tko je to tada u Sarajevu znao?! Otišao je u Dansku! Dugo boravio na rubu egzistencije u kampu za izbjeglice. I onda ga jedan dan skuži predsjednik 2cv kluba Danske. Jer su došli u spačekima, a Gamba, čija je taj auto davna i jedina prava ljubav, odmah im se pridruži, predstavi i ljudi shvate s kim pričaju. Predsjednik kluba pozove ga u svoju kuću, tako reći posvoji kako bi mogao dobiti papire, Nađe mu i posao. I tako sada Gamba, sretno rastavljen, vozi međugradsku autobusnu liniju u Danskoj i dalje, sretan, putuje spletom po svijetu.Gamba the great uvelike je pomogao i našoj maloj ekipi da uopće vidi Kelso. Samo njemu poznatim putovima isposlovao je pismo namjere od organizatora bez kojega ne bi mogli dobiti vise. I to je radio dva tri puta, jer nam se broj ljudi mjesec prije pokreta, promijenio.
Gamba je genijalac! Prava ljudina! Počastili ga doručkom u Kelsu!
A on nas s pozivom u kamp ''ex-yu'' te zadržavanjem na savršenom roštilju majstora Makedonca.
Na večer slušali domaći band koji je uz rock spretno kombinirao, što drugo doli gajde. Nabavili CD! Druga noć u Kelsu bila je sasvim pristojna. Osim kiše! Koja neprestano sipka i rastače teren. Sada je već teško hodati i voziti po kampu.
|
KOMENTARI i REAKCIJE ČITATELJA (do sada: 0)
|
|
|
|
