Put u Kelso (7) - RAŽANJ JE SPREMAN
(...iliti kakav je okus Nessie na dobrom starom ražnju...?)
Nakon spavanja, kave-sranja i doručka, ekipa odlučuje pokoriti on o što nije uspjelo niti Charlesu I. Krenuli smo u škotski Highland, pravac Loch Ness. Na karti pola pedlja, u prirodi dobrih pet sati vožnje kroz divljanje vrijesa, vjetrenjače, jagnjačad i spomenike, ali prije svega između visokih brda čiji su vrhovi bili izgubljeni negdje u oblacima. I sve to začinjeno najrazličitijim nijansama zelene boje travnjaka. Zelenih nijansi kakvih ne možete niti zamisliti. Cestama gore, dolje, ravno, lijevo i desno.
Ne moram posebno napominjati u daljnjem tekstu da smo izabrali najdulji, ali i najživopisniji put, dva puta zalutali i...
I negdje poslije pet sati poslijepodne, stigli smo. Pa i da se o Loch Nessu ne raspredaju takve priče za koje svi znamo, to jezero nastalo kao treće u nizu, i to 400 milijuna godina dugim radom velikog glečera (ledenjaka) u brazdi koju nazivaju The Great Glenn, zastrašuje već svojim izgledom. Čak 35 kilometara dugačko, a mjestimično i 350 metara duboko, jezero crnom masom vode ulijeva strahopoštovanje. Odlučili smo se obići jezero (na gaelic jeziku jezero se kaže Loch) kao pravi stanovnici Otoka, dakle u smjeru kazaljke na satu. Prešli smo sedam pokretnih mostova preko rječice Ness i kod Fort Williama ušli smo na područje jezera. Vozili smo se pored Loch Lochya, Loch Oicha i potom udarili od obale Loch Nessa, najvećeg izvora svježe planinske, čiste vode u Velikoj Britaniji. I mi smo ga se uplašili iznad ruševina još jedne značajne historijske građevine...dvorca Urquhart, jednog od najvažnijih mjesta škotske povijesti.
Prvo priča o Urkurtu, kako ga valja izgovarati. Urquhart je izgrađen još početkom 13.stoljeća kada je škotski kralj Alexandar II iz tog dvorca utvrde želio nadgledati tek ugušenu pobunu naroda Moray, dijela škotskog Highlanda koji okružuje kompleks jezera. Slijede burne godine otimanja i preuzimanja dvorca u ruke Engleza i njihovih vazala, pa ponovo Škota iz plemena Moray. Sve vrijeme u dvorcu se nalazi i kameni križ nazvan Stone of Desetiny. Pod tim križem sveti je Kolumbus Škote privodio katoličkoj vjeri kojoj su Highlanderi i danas, u najvećoj mjeri, odani. Dvorac je do 1303.godine bio u vlasti Engleza, kralja Eduarda I, a onda na scenu stupaju William Wallace i Robert the Bruce budući škotski kralj, koji dvorac zauzimaju i ostaje u njihovom vlasništvu. Englezi su jedino uspjeli ukrasti sveti škotski križ. Puno kasnije križ je vraćen i danas se nalazi u Škotskoj. Za Urquhart su se otimali sve do početka 17.stoljeća, kada dvorac dobiva narod oko jezera koji je zbog njega i patio stoljećima. Ubrzo su velike zidine postale ruinirane, jer su ljudi razvozili stari kamen i mnoge kuće oko dvorca nastale se od njegovog građevnog materijala. Konačnu katastrofu dvorac doživljava 1692. kada se iz njega povlače trupe protjeranog engleskog kralja Jamesa drugog od Engleske i sedmog od Škotske, posljednjeg iz loze Stewarta. Iza njih ostaju samo spaljeni zidovi, a južni dio potpuno se urušio pod naletima vjetra. Kakav je dvorac bio krajem 17. takvog ga gledamo danas, tri stoljeća poslije.
Mi smo se skrasili u gradiću Drumnadrochitu, gdje se nalaze i najpoznatiji muzeji svjedočenja o pojavi Nessie. Nessie je danas ipak najveći izvor zarade ljudi u mjestima oko jezera. Ludilo je počelo davno.
Zapisi bilježe da je Nessie primijetio još sveti Kolumbus, međutim prva viđenja i fotografije uslijedile su prije stotinjak godina. Iako ne postooji čvrsti dokaz kako čudovište koje bi trebalo biti iz doba pleistocena, postoji, hrpe turista sa svih strana svijeta uporno satima gledaju površinu vode. I mi smo, s mislima na prazne stomake pa prema tome i mislima na okus Nessie na ražnju. Malo je poznato kako Škoti vjeruju i da u prvom jezeru Loch Lockyu postoji još jedno čudovište, nazvano Lizzy.
Nakrcani suvenirima i diplomama o viđenju Nessie, kasnu u noći, zadnjim snagama vraćali smo se u kamp Floors Castla. Uzbuđenja za jedan dan na pretek.
|
KOMENTARI i REAKCIJE ČITATELJA (do sada: 0)
|
|
|
|
