(strašno! ludo?! ne vjerujem!)
Naše škatuljice (dyana i dak) su živa bića! Reagiraju, pate se i žaluju s nama! Sigurno su, da motori to mogu, pali u nesvijest kada smo im nježno priopćili kako će se voziti čak do sjevera Europe i britanskog otoka. Do Škotske!
|
|
|
Nismo baš bili uvjereni u sigurnost naših vozila. Samopouzdanje bilo nam je opasno poljuljano. Govorile su to i izjave u Deninu televizijsku kameru pred kojom se nije namještalo, već govorilo iskreno. No, prolazimo polako Veneciju, talijanski vozači od čuđenja, gledajući naša vozila, nemaju vremena niti ispuniti tradicionalni talijanski vozački folklor popraćen izmjenom srednjega prsta jedne ili druge ruke.
|
|
|
(drugi talijanski dan iliti ''...strava ledi krv, ali to je bolja varijanta...'')
Naspavani, otuširani, nahranjeni u punoj brzini od 80 km/h izletjeli iz Novare i krenuli put Torina. Na prilazu kojeg se naravno sve radilo i kopalo, pripreme za Olimpijadu, pa smo, naravno, i tu zalutali, točnije tražili prečac kroz središte grada prema dopodnevnom cilju, gradiću Val di Sussa. Fer play igre radi, ipak smo u olimpijskom gradu bili, za ovo gubljenje zaslužan je voditelj ekspedicije tj. Sikkhy tj.JA.
|
|
|
(iliti ''...osvajanje Normandije u obrnutom smjeru...'')
Cijeli smo jedan dan lutali francuskim cestama prelazeći tu veliku zemlju polako. U jednom trenutku dosadilo nam je putovanje auto cestama i uzeli smo smjer prema Orleansu seoskim cestama. Zaista neopisiv doživljaj. Divno uređena sela, puna cvijeća, čisti, mali trgovi, bezbroj mostova i rječica. I onda lagani ulazak u Orelanes.
|
|
|
('..iliti, tko tu vozi naopako, i kako parkirati u Kelsu…')
Uvijek uzburkano more, 'raff sea', između Otoka i Europe i te noći našeg prelaska u Englesku pokazalo se opravdanoga nazivlja. Gore-dolje, lijevo, desno. Odlučili smo po pristajanju odmah krenuti naprijed, lijevom stranom.
|
|
|
(...iliti kako od vojvodine ograde napraviti ugodnu vatricu i roštilj...)
U tom mnoštvu ludih auta ponosno su se kočoperila dvije hrvatske perjanice, Dyana i Dak, Bebica i Broom. I ponosno su znale kako su do ovog mjesta prošle 2640 kilometara. Najviše od svih sudionika susreta. I nisu se bunili! Zadovoljno su preli smješteni pod veliku krošnju starog engleskog hrasta koji je, po veličini zaključujem, na tom mjestu od pamtivijeka. Prijava, formulari i smještaj brzo su završili. No, s našim logorom, jednim manjim i jednim većim šatorom išlo je malo teže.
|
|
|
(...iliti kakav je okus Nessie na dobrom starom ražnju...?)
Nakon spavanja, kave-sranja i doručka, ekipa odlučuje pokoriti on o što nije uspjelo niti Charlesu I. Krenuli smo u škotski Highland, pravac Loch Ness. Na karti pola pedlja, u prirodi dobrih pet sati vožnje kroz divljanje vrijesa, vjetrenjače, jagnjačad i spomenike, ali prije svega između visokih brda čiji su vrhovi bili izgubljeni negdje u oblacima. I sve to začinjeno najrazličitijim nijansama zelene boje travnjaka.
|
|
|
stranica/page: [1] [2]
|
|
|
